Simptomi
1. Stalan bol u jednom od udova,
2. Periodični napadi (živčani grčevi),
3. Paraliza nekog od dijelova tijela,
4. Prestanak rada nekog od čula.
Želim da napomenem da su neki od ovih simptoma slični simptomima izazvanih fizičkom bolešću tjelesnih organa. Da bismo ih razlikovali, to ćemo postići učenjem rukje nad bolesnikom, pa ako bolesnik prilikom slušanja rukje osjeti nesvjesticu, ili vrtoglavicu, ili drhtavicu, ili glavobolju, ili tresenje u djelovima tijela, ili bilo koju promjenu na tijelu, onda se kod njega radi o bolesti koju smo već spomenuli. Ako nema tih osjećaja, onda je kod njega u pitanju bolest tjelesnih organa, i treba se liječiti kod ljekara.
Kako nastaje sihr bolesti?
Poznato je da je mozak kontrolor nad čitavim tijelom u smislu da svako ljudsko čulo ima svoj centar u mozgu odakle prima uputstva. Kada približimo prst vatri, on veoma brzo šalje znak centru čula u mozgu iz kojeg mu dolazi naredba da se brzo udalji od izvora opasnosti i ruka bi se udaljila od vatre. To je lijepo prikazano ovim ajetom: “To je Allahovo djelo, a pokažite mi šta su drugi mimo Njega stvorili.“ (Lukman, 11)
Kada čovjek bude pogođen sihrom bolesti, džin se stacionira u mozgu kod centra za koji je zadužen od strane sihirbaza. On se učvrsti u centru sluha ili vida ili centru za pokretanje ruke ili noge. Tada je organ u jednom od slijedeća tri stanja:
1. Allahovom moći džin onemogući dolazak uputstava za organ te tako dotični organ ne može funkcionisati. Bolesnik oslijepi ili ogluhne ili zanijemi ili mu se paralizuje dio tijela.
2. Nekad džin onemogući dolazak uputstava iz mozga, a ponekad ih dozvoli, pa se desi da određeni organ nekad funkcioniše, a nekad ne.
3. Nekad džin učini da mozak šalje veoma brza i neprestana uputstva bez povoda, pa se desi da se organ ukruti i ne može se kretati iako pri tome nije paralizovan.
Uzvišeni Allah kaže o sihirbazima: “…oni nikome bez Allahove dozvole nisu mogli naštetiti.“
Time je potvrdio da je moguće da sihirbaz nanese štetu opsihrenom, ali ju je uslovio Svojom voljom, i tome se ne treba čuditi. Veliki broj ljekara nisu nikada mogli priznati niti povjerovati sve dok nisu svojim očima vidjeli brojna stanja ovakvih bolesti. Tada su morali povjerovati i predati se Allahovom emru (Moćnom i Uzvišenom).
(preuzeto iz Knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)
____________________________________
Kazaću vam jedan svoj slučaj,gdje sam liječio jednu djevojku,u prisustvu njenog mahrema,oca.Ne znam jesam li čestito i započeo rukju,djevojka je odmah bila gurnuta unatrag,otac ju je dohvatio i spustili smo je na pod.Sva se je tresla vikala,plakala,cerekala se,poprskao sam je naučenom vodom,namirisao crnim miskom po licu,tad je zavrištao jedan džin iz nje.Pitao sam ga koje je vjere ,gdje se nalazi u tijelu,na čemu je bio sihr.Kazao je na crvenom koncu.Pitao sam ga da se pokaje i da dadne Allahu zakletvu da će izaći i da se neće vraćati,kazao je da bi rado izašao ali da će ga ubiti drugi džinni ,koji se nalaze u djevojci.Pitao sam ga koliko ih ima,nije mi smio kazati.Zatim sam dozvao džina koji je glavni u tijelu te djevojke nad tim džinima,odazvao se.Predstavio se imenom Džibr.Bio je veoma arogantan i nabusit,rugao se,vikao ne možeš nam ništa.Počeo sam ponovo učiti rukju,primjenio sam udarce,htio je da nas ugrize,stade me proklinjati.Pitam ga koliko vas ima u njoj.Kaže:”Ima nas deset!Prije ćemo umrijeti nego izaći.”Svi su bili stacionirani u stomaku i materici(nisu joj dali da ima redovan menstrualni ciklus,imala je ciklus samo dva puta godišnje)željeli su da ostane sterilna,a jedni su bili u nogama,želeći da joj paralizuju i oduzmu noge .Dok sam prskao djevojku po licu naučenom vodom,stao se cerekati od muke,pa onda je počeo plakati kao malo dijete,govorio je da stanemo; voda i misk će ga spaliti.Taj dan nije nijedan izašao.Uglavnom da ne dužim priču,nakon desetak dana jake terapije na vodu,medu,maslinovom i ćurokotom ulju,nakon kupanja svake noći naučenom vodom,nakon urađenih hidžama,svaki dan smo učili rukju,otprilike deseti dan kad smo učili rukju,pitao sam Džibra koliko ih u njoj ima,rekao je da je samo on ostao,da su svi ostali spaljeni hidžamom i terapijom.Naredio sam mu da izađe,kazao je da ne može da je velik u tijelu,da će izlaziti dio po dio,rekao je da je izašao 60 posto.Rekao je da će izaći putem vjetra i mokraće nakon rukje.Djevojka je nakon rukje zaista išla u wc i rekla je da je osjetila da nesto izlazi iz nje nevidljivo,kazala je da vjetar nema mirisa.Sutradan smo proučili još jednu rukju,rekao je da je zavezan za sihr,da se boji sihirbaza,da je sihr na nekom crvenom koncu na čvoru,proučio sam ajete za razvezivanje sihra,kojima je svezan za tijelo,pokajao se i izašao je.Allahu ekber!
Sutradan,lice djevojke je bilo skroz crveno i u plikovima,prokleti sihirbazi su poslali džinne da ureknu ovu djevojku,kada su osjetili da je sihr Allahovom voljom uništen.Učio sam rukju protiv uroka,uglavnom,saznao sam da joj je deset džinna bacilo urok na lice,subhanallah!Nakon par dana učenja rukje i umivanja lica naučenom vodom,urok je se povukao.Allah je milostiv!Zaista i džinni mogu ureći ljude,da nas Allah sačuva takvog iskušenja!Amin!
Adis Ahmetović