Stav o sihirbazu

Kuran-3Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, je rekao:
Bit će ubijen na osnovu općih dokaza (iz hadisa), i zato što je sihr zlo koje je rezultiralo ubistvom muslimana, a ubistvo muslimana zahtijeva ubistvo zimmije (stićenikom iz druge vjere u muslimanskoj zemlji).
El-Mugni: 10/115.

Malik, Allah mu se smilovao, rekao je:

Ne treba ubiti sihirbaza sljedbenika knjige (kitabiju) osim ako je on svojim sihrom ubio nekoga. Ako takav sihr nanese štetu muslimanu, koja nije u skladu sa ugovorom koji je zimmija potpisao sa islamskom državom, on time sam krši ugovor te postaje dozvoljeno njegovo ubistvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubio Lubejda Ibnul-Ea’sama zato što se on nikada nikome nije svetio zbog sebe lično, i zato što se bojao ako ga ubije da se time ne proširi smutnja među muslimanima, i njegovim saveznicima iz redova ensarija.

“Fethul-Bari”: 10/236.)

Safija, Allah mu se smilovao, rekao je:
    “Nije dozvoljeno ubiti sihirbaza iz redova kršćana ili jevreja, osim ako je on nekoga ubio svojim sihrom. U tom slučaju ga je dozvoljeno ubiti.
Fethul-Bari: 10/236.

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je:
    “Što se tiče sihirbaza pripadnika ehli-kitabija, on se ne ubija osim ako je on sam ubio svojim sihrom. Uglavnom se ubija iz odmazde, kao što je utvrđeno da je Lubejd ibnul-Ea’sam opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On ga nije ubio. Širk je teži od sihra, a kafir se radi širka ne ubija. Postojeći dokazi govore da musliman sihirbaz bavljenjem sihrom postaje kafirom. Tako je neispravna analogija da se pripadnici drugih vjera trebaju ubijati zbog sihra, jer kada oženjen kršćanin počini zinaluk, zbog toga neće biti ubijen, dok musliman biva kamenovan.
El-Mugni: 10/110.

Allah najbolje zna.

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)